2016. MARIJA DRAGOJLOVIĆ – dobitnica nagrade SAVA ŠUMANOVIĆ

2016. MARIJA DRAGOJLOVIĆ – dobitnica nagrade SAVA ŠUMANOVIĆ

18. dodela Nagrade za likovnu umetnost Sava Šumanović

U četvrtak 14. aprila u 12.30 časova u Auli Mester centra Novosadskog sajma, u okviru Izložbe umetnosti Art ekspo, Mariji Dragojlović svečano je uručena nagrada za likovnu umetnost “Sava Šumanović”, koja se dodeljuje od 1999. godine kao posebno priznanje za umetničke domete u likovnom izrazu.

Marija Dragojlović je rođena 1950. godine u Šapcu.  Fakultet likovnih umetnosti i post-diplomske studije završila je u klasi profesora Radenka Miševića 1977. godine. Član je ULUS-a od 1976. godine. Od 1985. do 2010. radila je na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. Izlagala na više samostalnih izložbi među kojima su: Salon Muzeja savremene umetnosti, Beograd, slike (1989); Mala galerija Moderne galerije, Ljubljana, slike (1991); Galerija Nadežde Petrović, Čačak, Rouge noir, slike (2009); Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad, Fragmenti vremena (2015), te na brojnim grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Dobitnica je većeg broja nagrada, među kojima se izdvajaju: 1982. Sombor, XXII likovna jesen, Trenutak jugoslovenskog slikarstva 82 (otkupna nagrada); 1984. Čačak, Velika nagrada Memorijala Nadežde Petrović; Beograd; Nagrada XXV Oktobarskog salona za slikarstvo (sa Dragoslavom Kneževićem); 2007. Beograd, Nagrada iz Fonda Ivan Tabaković; 2010. Beograd, Politikina nagrada za likovnu umetnost iz Fonda Vladislav Ribnikar (sa Rašom Todosijevićem).

Pokretači Nagrade Sava Šumanović – Novosadski sajam, Galerija Bel art i Centar za vizuelnu kulturu Zlatno oko iz Novog Sada – nastoje da permanentno afirmišu delo Save Šumanovića, jednog od naših najznačajnijih slikara, te podstiču i doprinose dinamičnom razvoju umetničkih ideja na srpskoj umetničkoj sceni. Sava Šumanović, čovek istančanog sluha za vibracije svoga vremena ima snagu klasika čije je delo ispunjeno univerzalnim značenjima. Životna i umetnička sudbina ima paradigmatsku snagu jer je uprkos kreativnim umetničkim dometima i humanističkoj poruci streljan kao nedužna žrtva rata.

Članovi ovogodišnjeg žirija za dodelu Nagrade „Sava Šumanović“ su: Nela Tonković, istoričarka umetnosti i direktorka Savremene galerije Subotica,  Vesna Latinović, galerista, direktor Galerije Bel Art u Novom Sadu i Sava Stepanov, likovni kritičar iz Novog Sada (predsednik).

Dosadašnji dobitnici Nagrade „Sava Šumanović“ su Dragomir Ugren (1999), Mrđan Bajić (2000), Zdravko Mandić (2001), Dušan Otašević (2002), Miodrag B. Protić (2003), Živko Grozdanić (2004) – 2014 objavio da se odriče Nagrade, Milan Blanuša (2005), Mileta Podanović (2006), Balint Sombati (2007), Raša Todosijević (2008), Mira Brtka (2009), Vladimir Veličković (2010), Radomir Damnjanović Damnjan (2011),  Zvonimir Santrač (2012), Olga Jevrić i Jerko Denegri (2013), Slobodan Kojić (2014) i Čedomir Vasić (2015).

 

ZAPISNIK

sa sastanka Žirija za dodelu Nagrade Sava Šumanović za likovnu umetnost

Nagrada Sava Šumanović za likovnu umetnost dodeljuje se ove godine po 18 put. Ovu, danas već odista uglednu nagradu, zajednički su 1999. godine, pokrenuli Novosadski sajam, Galerija Bel Art i Centar za vizuelnu kulturu Zlatno oko. Nagrada Sava Šumanović se tradicionalno dodeljuje u okviru Internacionalne izložbe umetnosti Art expo na Novosadskom sajmu.

Sastanak Žirija za dodelu ovogodišnje Nagrade Sava Šumanović za likovnu umetnost održan je u prostorijama Galerije savremene umetnosti u Subotici 1. aprila 2016. godine.

Žiri je radio u sastavu: Nela Tonković, istoričarka umetnosti i direktorka Savremene galerije Subotica,  Vesna Latinović, galerista, direktor Galerije Bel Art u Novom Sadu i Sava Stepanov, likovni kritičar iz Novog Sada (predsednik). Tom prilikom  Žiri je doneo jednoglasnu

ODLUKU

da se ovogodišnja Nagrada Sava Šumanović za likovnu umetnost dodeli Mariji Dragojlović, umetnici iz Beograda.

OBRAZLOŽENJE

Tokom svog kontuniranog stvaralačkog delovanja od kraja sedamdesetih godina proteklog veka pa sve do danas, Marija Dragojlović je logično, skladno i kontinuirano izgrađivala jedan izuzetno koherentan slikarski opus, konstantno uspevajući da impulse stvarnosti transponuje u autentični svet slike. Na nekadašnjoj velikoj jugoslovenskoj umetničkoj sceni, a potom i u srpskom umetničkom okruženju, slikarstvo Marije Dragojlović se izdvajalo sasvim personalizovanim figuracijskim iskazom. U njenim slikama predmet je sistematski redukovan do pojednostavljene forme i čiste površine, što je umetnici omogućavalo uspostavljanje modernističke konstituciji slike i njenog bića.  Formalna ćistota, jezička doslednost, neekspresivnost, seriozno problematizovanje, promišljanje i filozofiranje sadržaja slike – glavne su odlike slikarskog stava Marije  Dragojlović. Takav iskaz blizak je onom mišljenju Filiberta Mene po kojem moderna umetnost nema nameru da se izdvoji iz društvenog miljea nego nastoji da autentičnom konstitucijom slike posmatraču nametne principe bitne za spoznaju i tumačenje sveta u kome egzistira i deluje.

Početkom aktuelne decenije u opusu Marije Dragojlović pojavile su se zanimljive i radikalne promene. U fenomenološkom smislu radi se o promeni medija – umesto slikarstvu umetnica se posvećuje osobenom kombinovanju crteža, akvarela i pastela sa fotografijom, digitalnim printovima, kontakt kopijama i projekcijama. Tim prepletom materijala i postupaka u svojim novim, ovovremenskim ostvarenjima, umetnica spaja onaj duh intime koji je u njenom slikarstvu bio vezan za stvari i predmete, sa intimom prizora, situacija i sećanja. Uz to, ovi razglednički prijemčivo   predočeni motivi oplemenjeni autobiografskom verodostojnošću, istovremeno prizivaju prizore elegičnog kolektivnog sećanja – što u okružju permanentne krize društva nikako ne treba shvatiti tek kao elegičnu napomenu – nego kao podsticaj jednom drugačijem i humanijem shvatanje sveta.

Sve to je eksplicitno umetnica prikazala na izložbi održanoj u Muzeju savremene umetnosti u Novom Sadu, tokom juna i jula prošle godine. Zavodljiva tiha lepota prizora na tim naknodno bojenim crno-belim fotografijama, kompjuterskim printovima i monumentalnim projekcijama, ovde je dobila novi smisao – jer je u tim ostvarenjima Marije Dragojlović potvrđeno vitgenštajnovsko mišljenje o mogućem prerastanje estetskih vrednota u etički čin i poruku.

A upravo je takvim vrednostima i etičnošću karakterisano i delo velikog umetnika Save Šumanovića, čijim je imenom označena nagrada koja se u ovom trenutku dodeljuje – Mariji Dragojlović.

U Novom Sadu, 1. april 2016.

Članovi Žirija: Nela Tonković, Vesna Latinović, Sava Stepanov

2015. ČEDOMIR VASIĆ – dobitnik nagrade SAVA ŠUMANOVIĆ

2015. ČEDOMIR VASIĆ – dobitnik nagrade SAVA ŠUMANOVIĆ

17. dodela Nagrade za likovnu umetnost Sava Šumanović

U utorak 21. aprila u 13.30 časova u Master centru Novosadskog sajma, u okviru Izložbe umetnosti Art ekspo, Čedomiru Vasiću je uručena nagrada za likovnu umetnost “Sava Šumanović”.

cedomir vasicČedomir Vasić je rođen 1948. u Beogradu. Diplomirao je i magistrirao slikarstvo na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu (1973). Kao stipendista Fulbrajtovog programa na Kalifornijskom univerzitetu u Santa Barbari i Los Anđelesu studirao je video i kompjutersku umetnost (1976). Bio je profesor slikanja i crtanja na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu (1975 – 2013) a likovnu kulturu je predavao i na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.  Na Univerzitetu umetnosti u Beogradu je bio rektor (2004-2009). Na našoj umetničkoj sceni prisutan je od 1969. godine.

 

Celokupna umetnost Čedomira Vasića odvijala se “u korak” sa umetničkim zbivanjima u nas, i u internacionalnom kontekstu: tokom sedamdesetih godina prošlog stoleća, nakon preludijskog slikarskog perioda, deluje u oblasti konceptualne novomedijske umetnosti; u osamdesetim je (neo)ekspresionističkim i citatnim ostvarenjima bio jedan od najzapaženijih aktera postmodernističkog slikarstva u nas; u vreme kriznih i fatalnih devedesetih je ambijentalnim i multimedijalnim postavkama razmatrao kritički i etički odnos umetnosti/umetnika prema ambijentu epohalne krize i poremećenog sistema vrednosti; nakon 2000-te, u okružju tranzicije, bavi se sudbinom srpskog društva kako iz istorijskog aspekta tako i iz pozicije angažovanog aktera aktuelnog trenutka sveta i umetnosti. Konstanta tog višedecenijskog kontinuiteta jeste sintetički preplet klasičnih i novih medija kojim je Vasić izražavao svoje kritičke, filozofske i emocionalne porive i zaključke. Uz to, čitav opus ovog umetnika je sasvim personalizovan i obeležen umetnikovim duboko proživljenim stavovima i postupcima. Sve to Čedomira Vasića izdvaja kao zasebnu ličnost naše savremene umetnosti.

Članovi žirija za dodelu Nagrade „Sava Šumanović“ u 2015. godini su Vesna Latinović, galerista, direktor Galerije Bel art u Novom Sadu; Lazar Marković, akademski grafičar, direktor Galerije savremene umetnosti spomen zbirke „Rajko Mamuzić“ u Novom Sadu, i Sava Stepanov (predsednik), likovni kritičar iz Novog Sada.

2014. SLOBODAN KOJIĆ – dobitnik nagrade SAVA ŠUMANOVIĆ

2014. SLOBODAN KOJIĆ – dobitnik nagrade SAVA ŠUMANOVIĆ

16. dodela Nagrade za likovnu umetnost Sava Šumanović

U ponedeljak, 3. marta 2014. u Auli Novosadskog sajma, u okviru Izložbe umetnosti Art ekspo, Slobodanu Kojiću je uručena nagrada za likovnu umetnost “Sava Šumanović”.

CAN_1371Slobodan Kojić (Kikinda 1944) diplomirao je i magistrirao na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu, Odsek vajarstvo u klasi Miodraga Popovića. Dobitnik je brojnih prestižnih nagrada i učesnik mnogih izložbi i vajarskih kolonija i simpozijuma u zemlji i inostranstvu. Član je Udruženja likovnih umetnika Srbije – ULUS i Udruženja likovnih umetnika Vojvodine – ULUV. Redovan profesor na Akademiji likovnih umetnosti u Cetinju (Crna Gora). Godine 1982. osnovao je Internacionalni simpozijum skulpture u terakoti TERRA u Kikindi. Od tada do danas neprekidno vodi smipozijum.

CAN_1359

U obrazloženju odluke žirija za dodelu ove nagrade ukazuje se na značajno mesto Kojićeve skulpture u savremenoj srpskoj umetnosti.

“U našoj umetnosti skulptorsko stvaralaštvo Slobodana Kojića, traje pune četiri decenije. U tokovima vojvođanske, srpske i jugoslovenske umetnosti njegova skulptura, počev od sredine sedamdesetih  godina proteklog veka pa sve do danas, na jedan tihi i nenametljivi način traje kao niz adekvatnih i autoritativnih reakcija na izazove i impulse sveta, vremena i aktuelne umetnosti.

Zahvaljujući izuzetno čvrstim koncepcijskim postavkama sasvim primerenih biću skulpture, i sposobnosti da svoj plastički iskaz zasnuje na neprikosnovenosti forme, kao i na autohtonoj i univerzalnoj snazi likovnih i skulptoralnih elemenata, Slobodan Kojić je kontinuirano ostvarivao delo koje svojom konstitucijom zrači univerzalnim formalnim i metaforičkim značenjima. Skulptura Slobodana Kojića istovremeno odaje utisak ekspresivnosti, gestualnosti, sugestivne snage i egzistencijalne energije ali zasebne senzibilnosti u kojoj postoji sasvim specifičan genius loci  proistekao iz umetnikove opsesivne  posvećenosti zavičajnim ravičarskim prostranstvima.

Kojićeva skulptura je izrazito subjektivistički označena, a ostvarena forma je potpuno personalizovana i ima svojevrsni  autobiografski karakater. Sve je to u Kojićevoj skulpturi sintetisano, sve je suvereno organizovano – uvek sa punom svešću o karakteru i duhu vajarskog medija i skulptorske umetnosti. Zbog toga celokupno delo Slobodana Kojića predstavlja jedan od najznačajnijih stvaralačkih opusa u našoj likovnoj umetnosti u kojem je ostvaren jedan istinski uzlet stvaralačkog duha.

Neposredan povod da se Slobodanu Kojiću dodeli ovogodišnja Nagrada Sava Šumanović jeste samostalne izložba održana u Galeriji SANU Ogranak u Novom Sadu tokom septembra 2013. godine. U toj postavci prikazana je serija reljefa i niz skulptura manjeg formata.

Istovremeno, Žiri je imao u vidu i nezaobilazan podatak u Kojićevoj umetničkoj biografiji o njegovom angažmanu na pokretanju, koncepcijskom uređenju i dugogodišnjem uspešnom rukovođenju Internacionalnim simpozijumom skulpture Terra u Kikindi. Ponajviše zahvaljujući Slobodanu Kojiću, Terra je tokom četrdesetdve godine delovanja, postala snažan centar skulptorske umetnosti Srbije i čitavog regiona.”

Članovi žirija za dodelu Nagrade „Sava Šumanović“ u 2014. godini su Vesna Latinović, galerista, direktor Galerije Bel art u Novom Sadu; Lazar Marković, akademski grafičar, direktor Galerije savremene umetnosti spomen zbirke „Rajko Mamuzić“ u Novom Sadu, i Sava Stepanov (predsednik), likovni kritičar iz Novog Sada.

 

 

 

2013. OLGA JEVRIĆ i JERKO DENEGRI – dobitnici nagrade SAVA ŠUMANOVIĆ

Sumanovic_1302

15. dodela Nagrade za likovnu umetnost Sava Šumanović

U ponedeljak 4. marta 2013. godine, na izložbi Art expo u Master centru Novosadskog sajma, dodeljena je jubilarna petnaesta Nagrada Sava Šumanović za likovnu umetnost.

Žiri za dodelu nagrade u sastavu Vesna Burojević, istoričarka umetnosti, v.d. direktor Galerije slika Sava Šumanović u Šidu, Vesna Latinović, galerista, direktorka Galerije Bel Art u Novom Sadu i Sava Stepanov, likovni kritičar, saradnik za likovnu umetnost u Zavodu za kulturu Vojvodine u Novom Sadu, je jednoglasno odlučio da se Nagrada Sava Šumanović za likovnu umetnost ravnopravno dodeli  skulptorki Olgi Jevrić i istoričaru umetnosti Jerku Denegriju. Nagrade su uručili Dragan Srećkov, pomoćnik pokrajinskog sekretara za kulturu i javno informisanje i Goran Vasić, direktor Novosadskog sajma. Olga Jevrić je zahvaljujući se na nagradi  objavila nameru da  novčani deo nagrade pokloni deci na Kosovu.

U obrazloženju žirija se između ostalog konstatuje da “u našoj umetnosti skulptorsko stvaralaštvo Olge Jevrić, već više od pet decenija traje na jedan veličanstven način. U tokovima srpske i jugoslovenske umetnosti njena skulptura se, počev od ranih pedesetih godina proteklog veka pa sve do danas, javlja kao niz adekvatnih i autoritativnih reakcija na izazove i impulse sveta, vremena i aktuelne umetnosti… Zahvaljujući izuzetno čvrstim koncepcijskim postavkama sasvim primerenih biću skulpture, zahvaljujući sposobnosti da svoj plastički iskaz zasnuje na neprikosnovenosti forme, kao i na autohtonoj i univerzalnoj snazi likovnih i skulptoralnih elemenata, Olga Jevrić je ostvarila delo koje svojom konstitucijom zrači univerzalnim formalnim i metaforičkim značenjima. Pri svemu tome, njen iskaz je izrazito subjektivistički, sasvim personalan. Izraz Olge Jevrić istovremeno odaje utisak ekspresivnosti, gestualnosti, sugestivne snage i egzistencijalne energije ali i tanane senzibilnosti i nekakve krhke osećajnosti. Zbog toga celokupno delo Olge Jevrić predstavlja jedan od najznačajnijih stvaralačkih opusa u našoj likovnoj umetnosti u kojem je ostvaren istinski uzlet stvaralačkog duha. Olga Jevrić se nagrađuje za retrospektivnu  izložbu „Materija duha“  kojom  je promovisan Legat Olge Jevrić. U toj postavci prikazane su skulpture stvarane tokom celokupne druge polovine dvadesetog veka, tačnije od 1951. do 1999. godine. Izložba je održana u Kući legata u Beogradu od 26. septembra do 24. oktobra 2012. Godine a autor izložbe je bio Dejan Vučetić, kustos Kuće legata.

Jerko Denegri je jedan od najznačajnijih istoričara umetnosti, kritičara i proučavalaca srpske i jugoslovenske umetnosti te revnosni hroničar i tumač najvažnijih zbivanja u evropskoj i svetskoj umetnosti. Njegova stvaralačka aktivnost traje nepunih pola veka… U Denegrijevim temeljnim proučavanjima tokova srpske umetnosti, pored tekstova realizovanih tokom rada u muzeju i drugim sličnim prilikama, naročito treba ukazati na petoknjižje Teme srpske umetnosti (pedesete, šezdesete, sedamdesete, osamdesete, devedesete) u kojima je ovaj autoritativni istoričar umetnosti analitički i sa jasnim koncepcijskim kriterijumima tumačio fenomene srpske umetnosti i njenu ukorenjenost u istorijska zbivanja tokom vremena u kojem je nastajala. Ješi Denegriju je večito imanentna ideja modernizma. Njegov krucijalni stav je da u umetnosti ne treba da bude nikakvih granica, ograničenja, prepreka, te da je istinski vredno ono što ona ima da nam saopšti kao indikator egzistencijalne stvarnosti. Poput Argana i drugih značajnih modernističkih teoretičara umetnosti, i Jerko Denegri se kontinuirano zalaže da se delovanju moderne umetnosti ostvari i obezbedi snažno prisustvo u životu pojedinca i društva. Neposredan povod za dodeljivanje Nagrade Sava Šumanović Jerku Denegriju je knjiga  Modernizam /Avangarda  –  Ogledi o međuratnom modernizmu i istorijskim avangardama na jugoslovenskom prostoru (Izdavač: Službeni glasnik Srbije, Beograd, 2012),  koja sadrži  40 tekstova  nastalih između 1967. i 2012-te, koji su različitih stilova i obima – od iscrpnih studija za specijalističke stručne publikacije do predgovora za kataloge izložbi i osvrta u časopisima.

Nagradu za likovnu umetnost Sava Šumanović od 1998. godine zajednički organizuju Novosadski sajam, Galerije Bel art i Zlatno oko a pod pokroviteljstvom Sekretarijata za kulturu vlade Vojvodine.

 

 

 

2012. ZVONIMIR SANTRAČ – dobitnik nagrade SAVA ŠUMANOVIĆ

2012. ZVONIMIR SANTRAČ – dobitnik nagrade SAVA ŠUMANOVIĆ

14. dodela Nagrade za likovnu umetnost Sava Šumanović 

U sredu, 6. marta 2012. godine na Novosadskom sajmu, akademskom slikaru Zvonimiru Santraču uručena je tradicionalna Nagrada „Sava Šumanović“, koja se dodeljuje od 1999. godine kao posebno priznanje za umetničke domete u likovnom izrazu.

Santrač je nagrađen za izložbu „Pismo stigmatičnoj naciji“, koja je bila postavljena prošle godine u galeriji Kulturnog centra Vršac.

Žiri za dodelu nagrde „Sava Šumanović“ radio je u sastavu Vesna Latinović galerista, istoričar umetnosti Olivera Janković i likovni kritičar Sava Stepanov.

 

2010. VLADIMIR VELIČKOVIĆ – dobitnik nagrade SAVA ŠUMANOVIĆ

2010. VLADIMIR VELIČKOVIĆ – dobitnik nagrade SAVA ŠUMANOVIĆ

12. dodela Nagrade za likovnu umetnost Sava Šumanović

U Svečanom holu IV AP Vojvodine, 9. aprila 2010. nagrada je dodeljena Vladimiru Veličkoviću.

DSC01303

Nagradu za likovnu umetnost Sava Šumanović od 1998. godine zajednički organizuju Novosadski sajam, Galerije Bel art i Zlatno oko a pod pokroviteljstvom Sekretarijata za kulturu vlade Vojvodine.