New Exhibition “ÉTATS DE PRÉSENCE | States of Presence” Opens in Geneva on June 9

The exhibition ÉTATS DE PRÉSENCE | States of Presence will open on June 9, 2026, at Salle Venturelli in the Geneva area, Switzerland. The exhibition brings together twelve women and men artists from Serbia of different generations and media approaches, whose practices explore the ways in which inner experiences are translated into material, spatial and visual forms. Through paintings, objects, sculptures, installations, collages and drawings as modes of expression, the artists shape spaces of intimacy, reflection and transformation, thereby affirming their presence. The selected works move between the organic and the geometric, the personal and the collective, the contemplative and the engaged, creating a polyphonic field of diverse states of presence – emotional, bodily, psychological and social.  In the context of this exhibition, presence is understood not only as the physical existence of the artwork itself, but also as an existential mode of being in the world. In order to affirm its presence, human beings must act, create, reshape and transform the world around them, since it is precisely through the act of creation that a relationship with the world and with one’s own existence is established. In the process of translating different experiences – thoughts, memories, emotions, vulnerabilities, resistance, intimacy – into works of art, the works become sites of encounter between the inner and the outer, the visible and the invisible. Relying on themselves, on their own experiences and personal value systems, the artists create works that move between the aesthetic and the ethical, where visually articulated forms reflect upon and question the themes that shape the reality surrounding us and in which we live. Within this narrowed space between formal autonomy and the need for social reflection, through different materials, textures, spaces, and atmospheres, the artists initiate acts of reflection and empathy, where art is understood as a form of presence – not only in space, but also in the experience of contemporary life. Artists: Aleksandar Stanojević Kempa (b. 1992, Paraćin) is a visual artist whose work spans sculpture, painting, and three-dimensional objects to explore the human figure. His artistic inquiry into three-dimensional forms is characterized by the creation of monumental, monochromatic, totem-like sculptures assembled from everyday objects and recycled materials. He earned his Bachelor of Fine Arts (BFA) in Painting from the Academy of Arts in Novi Sad, studying under Professor Bosiljka Zirojević Lečić, and received Master of Fine Arts (MFA) at the same institution. His professional development includes participations in the Summer Academy of Fine Arts residency project in Salzburg (2015), the prekARTe ’24 residency in Graz (2024), and an Erasmus student exchange at the Faculty of Fine Arts (Facultad de Bellas Artes, Alonso Cano) at the University of Granada, Spain (2017). To date, he has held more than 20 exhibitions, both domestically and abroad. Statement: I characterize my work so far as an exploration and examination of various styles and techniques through the motif of the portrait, primarily using painting techniques, but also graphic, drawing, and sculptural methods. While my fascination with the human figure developed during my studies, through further research, practice, and progression, the main focus of my interest has shifted to human-made objects—specifically, everyday utilitarian items that have been used and, by losing their purpose, become unwanted and discarded. Under the theme Mummification, I express my interest in the three-dimensional object in human form. The core concept behind creating these sculptures relies on utilizing discarded, non-artistic, utilitarian objects that are part of our daily lives. By highlighting the high consumption and daily disposal of these items, I point to the consumerist society we live in, while also exploring the potential of recycling to grant new forms and values—thereby shifting the environment, intention, and purpose of the discarded. Andrea Ivanović Jakšić (b. 1979, Slavonski Brod) graduated in 2005 from the Department of Painting at the Academy of Arts in Novi Sad, in the class of Professor Milan Blanuša. Her artistic practice encompasses various media and diverse forms of visual expression. She has presented her work in numerous solo and group exhibitions both nationally and internationally, including in Japan, Hungary, Switzerland, Austria, and France. Her artworks are included in prominent private collections across Serbia, Austria, Greece, Italy, Switzerland, Japan, and the USA, as well as notable corporate collections, such as the Philip Morris International Collection, the Niš Art Foundation Collection, the Wiener Städtische Collection, and the MOL – Új Európa Alapítvány (MOL New Europe Foundation) Collection. She lives and works in Zrenjanin. Statement: My work emerges at the intersection of matter and inner experience. Natural materials are not merely means of expression, but vessels of time—traces of decay and endurance in which I recognize the ontological dimension of existence. Through scratching, burning, and fracturing the surface, I do not construct a painting in the classical sense; instead, I reveal layers, much like consciousness uncovers itself through the fissures of its own complexity. Every mark becomes a record of transience, yet also a testament to presence; destruction is thus transformed into an act of revelation. The absence of color in my work is not an aesthetic reduction, but an attempt to strip form down to its essence. Divested of decorativeness, the paintings become spaces of silence where the viewer is confronted with their own existence. In this encounter, the artwork ceases to be an object and becomes a question. „I ground my entire artistic oeuvre in a personal philosophy of life, which relies significantly on Heraclitus’s ontological and cosmological ideas—such as change being the only law of nature, the conflict and harmony of opposites, and man and nature as One.“ Bosiljka Zirojević Lečić (b. 1971, Novi Sad) completed her undergraduate (1994) and postgraduate (2000) studies in Painting at the Academy of Arts in Novi Sad, where she currently serves as a Full Professor in the same field. She has been a member of the professional artist associations SULUV and ULUS since 1995 and actively participates in multimedia projects as part of the art group Multiflex. Since 1992, she has showcased her work in

Galerija BelArt na BDG: Aleksandar Stanojević Kempa – Totemi

Beogradski Dani Galerija, interaktivna kulturna manifestacija koja umrežuje osamnaest galerijskih prostora u Beogradu, održava se od 29 do 31 maja.  Organizovana od strane nezavisnog udruženja galerija Asocijacija umetničkih galerija Srbije (AUGS) od 2024 godine, Beogradski Dani Galerija su godišnja majska manifestacija koja povezuje osamnaest galerijskih prostora u centru Beograda. Manifestacija je besplatna za posetioce, podstičući ih da šetnjom kroz grad obiđu što više izložbi i učestvuju u zanimljivim i interaktivnim programima. Mapa svih lokacija, obeleženih žutim pinom, dostupna je na stranici https://augs.art/map  Galerije učesnice su: galerija ARTE (na tri lokacije), Arthaus, galerija B2, galerija BelArt, Blok Gallery, galerija DOTS, galerija 73, galerija Haos, galerija O3one, Prodajna galerija “Beograd”, galerija Sanjaj, galerija ŠTAB, galerija RIMA, Transformart, XVitamin i galerija muzeja Zepter. Radno vreme galerija tokom ovog vikenda je produženo, a ceo program može se videti na stranici AUGS-a https://augs.art/beogradskidanigalerija Tokom trajanja manifestacije, galerije nude posebne programe koji uključuju izložbe, koncerte, radionice za celu porodicu i umetnička vođenja. Posetioci na svakoj lokaciji dobijaju po jedan posebno kreiran Art Bedž kao token poseti izložbi. Prvih dvadeset posetilaca sa pet različitih bedževa biće nagrađeni Diplomom БДГ/BGD, i grafikom ograničenog tiraža umetnika Alekse Gajića. Beogradski Dani Galerija počinju u petak 29. maja u 12:00 časova, a završavaju se u nedelju 31 maja od 19:00 časova koncertom gudačkog kvarteta Wonder Strings u galeriji Sanjaj, Dositejeva 11. 

Stefan Stefanovski – Ožiljci u Galeriji na Štrafti

talnim i grupnim izložbama. Živi i radi na relaciji Francuska – Španija – Srbija. 23. januar – 5. mart 2026. U Galeriji na Štrafti je postavljena nova izložba mladog vizuelnog umetnika i fotografa Stefana Stefanovskog, “Ožiljci”, koja se može pogledati do 5. marta 2026. godine. Projekat „OŽILJCI“ istražuje banatski pejzaž kao prostor ekoloških i društvenih ožiljaka. Na mestima gde je nekada bila voda i gde su livade cvetale, sada se kopaju putevi. Kako se gradi nova infrastruktura, priroda se polako transformiše u industrijski prostor. Banat je region koji decenijama nema pristup čistoj pijaćoj vodi. Voda, nekada temelj života, sada postaje simbol odsustva i zagađenja. Kroz vizuelni eksperiment sa svetlom, bojom i teksturom, umetnik konstruiše narativ o pejzažu koji je istovremeno stvaran i fiktivan. Pejzaž se transformiše u simbolički prostor, gotovo kao druga planeta, gde voda postaje metafora nestajanja. „Ožiljci“ svedoče o osobi koja traži vodu, ali u stvarnosti traži sebe unutar prostora koji nestaje, odražavajući odnos ljudi prema zemlji koju su zatrovali. Projekat povezuje lično iskustvo sa lokalnim pejzažom, ističući problem zagađenja vode i gubitka prirode kao univerzalni izazov. Rad pokreće pitanja o našem odnosu prema vodi i prirodnom okruženju, podstičući razmišljanje o odgovornosti i budućnosti sveta u kojem živimo. Stefan Stefanovski, rođen 1994. godine u Zrenjaninu, vizuelni je umetnik i fotograf. Od 2021. godine član je tima Šok Zadruga. Na Zrno festivalu alternativne fotografije bio je predavač na radionicama kreativnih procesa u mračnoj komori. Učestvovao je na 30 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu i realizovao tri samostalne izložbe u Novom Sadu. Njegov rad prepoznat je i na međunarodnom nivou. Osvojio je prvo mesto na internacionalnom konkursu Treći element – Voda u Rijeci, Hrvatska, 2024. godine. Na Svetskom bijenalu studentske fotografije 2025. osvojio je drugo mesto i specijalnu nagradu za najboljeg autora iz Srbije. Njegov umetnički rad se zasniva na pejzažu, kroz koji istražuje granice između realnog i fiktivnog, psihološkog i imaginarnog prostora. Posebno se fokusira na ono što je previdjeno i na transformacije pejzaža, pri čemu voda često zauzima centralno mesto. Kroz svoje stvaralaštvo istražuje odnos čoveka i prirodnog okruženja, koristeći pejzaž kao medij za priču o promenama, prolaznosti i međusobnoj povezanosti prostora i ljudskog iskustva.

Galerija BelArt na Art Zagrebu

11 – 14. decembar 2025. Oktogon, Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, Hrvatska Galerija BelArt je drugi put učestvovala na Art Zagreb-u, međunarodnom sajmu savremene likovne umetnosti od 11. do 14. decembra u Oktogonu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti.  Art Zagreb pokrenut je 2018. godine i ubrzo se etablirao kao središnje događanje hrvatskog tržišta umetnosti. Jednom godišnje na Art Zagrebu predstavljaju se najbolje galerije i umetnici iz Hrvatske, ali i regiona. Ovaj sajam jedinstveno je mesto susreta galerista, kolekcionara, umetnika, kustosa, istoričara umetnosti i ljubitelja umetnosti. Kao i na svim dosadašnjim izdanjima Art Zagreba, i ove godine biće organizovan bogat prateći program, koji uključuje niz panela i predavanja na temu tržišta umetnosti, problema sekundarnog tržišta umetnosti, uloge medija u praćenju i promociji umetnosti, digitalnih alata za razvoj publike i promocije galerija, itd. Detaljne informacije o programu dostupne su na website-u Art Zagreba. Edita Kadirić, Seria Pastorala (2), 2024                                     Kristina Pirković, Kućica na drvetu, 2021 Sonja Gajić, Spring, 2021 Na Art Zagrebu, galerija BelArt predstaviće tri umetnice: Sonju Gajić, Editu Kadirić i Kristinu Pirković. Sonja Gajić (1986, Beograd) je vajarka i slikarka čiji umetnički rad obuhvata različite medije i savremene pristupe formi i materijalu. Diplomirala je slikarstvo 2008. godine, a potom završila osnovne (2011) i master studije vajarstva (2013) na Univerzitetu umetnosti u Beogradu. Njena dela nalaze se u privatnim umetničkim kolekcijama širom sveta. Tokom poslednje decenije predstavila je niz samostalnih izložbi, među kojima su Almost Everything Touches the Soul (Galerija X Vitamin, 2022), Halley’s Comet (Navigator Art Gallery, 2021), Who Do You Love? (Galerija X Vitamin, 2020), Breaking Out Is Hard to Do (Galerija Kolarac, 2017) Živi i radi u Beogradu, gde održava aktivnu slikarsku i vajarsku praksu. Kristina Pirković (1991, Smederevska Palanka) je osnovne i master studije završila na Filološko-umetničkom fakultetu Univerziteta u Kragujevcu, na odseku za primenjenu umetnost, smer Zidno slikarstvo, 2014. i 2015. godine. Ostvarila je preko dvadeset samostalnih izložbi i učestvovala na brojnim grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Članica je ULUS-a od 2018. godine. Tokom 2024. godine bila je rezident u Cité internationale des arts (Pariz, Francuska). Nagrađivana za crtež, sliku i najboljeg studenta, među nagradama se izdvaja Druga nagrada za crtež iz Fondacije Vladimir Veličković (2021). Živi i stvara u Beogradu. Izražava se kroz medij slike i crteža, a u poslednjem periodu istražuje i u polju skulpture.  Edita Kadirić (1976, Banja Luka) je vizuelna umetnica čiji se rad bazira na istraživanju prepoznavanja i nelagode kroz vizuelni storytelling. Stekla je visoko obrazovanje iz domena vizuelnih umetnosti (Akademija umetnosti Novi Sad, Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu, Umetnička rezidencija u Parizu i Fakultet lepih umetnosti u Barseloni). Profesionalni angažman od 2000. do 2016. uključuje Galeriju Prom (Minhen) i od 2016. do danas Art fondaciju Carmen Wurth. Njeni radovi se nalaze u brojnim vrednim privatnim kolekcijama i institucijama u Evropi i Americi. Izlagala je na brojnim  samostalnim i grupnim izložbama. Živi i radi na relaciji Francuska – Španija – Srbija.

Sara Savić – Sterilni dodir u Galeriji na Štrafti

24. novembar, 2025 – 9. januar 2026. Polazeći od ličnog osećaja nelagode u prostoru autobusa – mestu prisilne blizine i istovremene otuđenosti – Sara Savić razvija ambijente u kojima figura gotovo u potpunosti izostaje. Geometrizovane površine, čiste linije i kontrolisane senke stvaraju sterilne, gotovo hermetičke prostore koji vizuelno oslikavaju nemogućnost uspostavljanja kontakta. U jednom od radova pojavljuje se i figura, ali umesto narušavanja estetike praznine, ona je dodatno naglašava, otvarajući pitanje granice između čoveka i prostora koji ga odbija. Sara Savić (Bor, 2001) završila je srednju školu za dizajn „Bogdan Šuput“, a osnovne studije slikarstva na Akademiji umetnosti u Novom Sadu u klasi prof. Gorana Despotovskog završava 2025. godine. Do sada je izlagala na više grupnih izložbi i realizovala jednu samostalnu, a dobitnica je godišnje nagrade za najuspešniji rad u oblasti slikarstva. Radi u tehnici akrila na platnu, kroz koju svakodnevne scene svodi na minimalne oblike i čiste boje, stvarajući imaginarne prostore u kojima se figura pojavljuje tek kao povremeni nagoveštaj.

Skulpturalno: Putovanje… Prostor… Kontekst…

Izložba „Skulpturalno: Putovanje… Prostor… Kontekst…”, u organizaciji galerije BelArt, postavljena je 30. oktobra 2025. godine na više lokacija u Novom Sadu – u prostoru Galerije SULUV, Malog likovnog salona, kao i u Distriktu (Atelje 61, Biro i slobodni prostor). Kustoskinja izložbe je Svetlana Mladenov. Projekat istražuje na koji način se iskustva i izazovi devedesetih reflektuju u savremenoj skulpturi, kao i kako se ideje skulpturalnosti danas preispituju kroz prostor, materijal i procesualnost umetničkog čina. U okviru postavke su prikazana dela 56 umetnika: Dušan Otašević, iz arhive umetnika     Vesna Perunović, iz arhive umetnice Prostori i umetnici Distrikt – Galerija Ateljea 61, br. 2 (Bulevar despota Stefana 5) Izložba otvorena do 16. novembra Umetnici: Zdravko Joksimović, Božica Rađenović, Dragana Ilić, Olivera Parlić Karajanković, Goran Despotovski, Vesna Perunović, Dejan Dimitrijević, Igor Antić, Maja Rakočević Cvijanov, Milorad Mića Stajčić, Gabriel Glid, Mileta Prodanović, Milica Ružičić, Jelica Radovanović i Dejan Anđelković, Čedomir Vasić, Slavoljub Caja Radojčić, Željka Momirov, Đorđije Crnčević, Vladimir Perić, Nina Kocić, Dragoljub Raša Todosijević, Selman Trtovac Distrikt – Biro (Bulevar despota Stefana 5) Izložba otvorena do 16. novembra Umetnici: Srđan Apostolović, Dobrivoje Krgović, Rastislav Škulec, Dragan Rakić, Saša Pančić, Predrag Kešelj, Bosiljka Zirojević, Kosta Bogdanović, Olga Jevrić, Mira Brtka, Ana Bešlić, Miroslava Kojić, Dragoslav Krnajski, Tomislav Todorović, Nada Denić, Zvonimir Santrač , Slobodan Kojić, Dragan Vojvodić, Dušan Petrović, Slobodan Era Milivojević, Gordana Kaljalović, Zoran Todorović, Lana Vasiljević Distrikt – Slobodni prostor (Bulevar despota Stefana 5) Umetnici: Branislav Nikolić, Aleksandar Stanojević Kempa Galerija SULUV-a (Bulevar Mihajla Pupina 9) Izložba otvorena do 8. novembra Umetnici: Adrien Újházi, Radoš Antonijević, Ivana Ivković, Stevan Kojić, Marica Radojčić, Ivana Rakidžić, Lea Vidaković Mali likovni salon (Bulevar Mihajla Pupina 9) Izložba otvorena do 21. novembra Umetnici: Dušan Otašević, Mrđan Bajić Koncept: Izložba obuhvata vremenski period od 1990-2025. u kome skulptorski koncepti iz devedesetih godina prošlog veka, oni sa prelaza vekova i oni iz 21. veka (na prekretnici vekova i savremenom trenutku) uspostavljaju međusobnu relaciju, te kroz dijalog obezbeđuju novu i sadržajnu komunikaciju. Projekat želi da ukaže na značaj skulpture u okviru umetničkog prostora Srbije i mesto koje ona zaslužuje u njemu.  Izložba preispituje da li i kako se Izazovi devedesetih godina prošlog veka koji su akumulirani u skulpturi tog perioda  reflektuju na skulpturu novog milenijuma. Na samom početku devedesetih godina nova skulptura je inicirala i nagovestila promene i nova istraživanja u umetnosti koja su usledila tokom te dekade. Prvi put primat nad ostalim medijima dobija skulptura koja se nametnula novim idejama i novim duhom. Nova skulptura se služila jednim više racionalističkim postupkom, svedenim formama, geometrizmom, neokonstruktivizmom kao i prisećanjima na minimalističku tradiciju.  Atmosfera postmoderne iz osamdesetih godina nastavlja da traje u devedesetim kroz izraženi individualizam i naglašeni subjektivistički stav u kome umetnik – pojedinac ima ključno mesto. Tokom devedesetih, ulazeći u prošireno polje umetnosti skulptura je osvajala nove načine prezentacije kroz monumentalne objekte i instalacije. Ulaskom novih medija u ovaj prostor mogućnost kombinovanja i ukrštanja različitih materijala, postupaka i disciplina otvorilo je novo bogato polje za umetnička istraživanja. Odjeci ovih napora vajara iz devedesetih kulminirali su na prelazu vekova kada su realizovani brojni prostorni projekti ne samo u galerijskim već u alternativnim i slobodnim javnim prostorima koji se mogu podvesti pod pojam kontekstualne umetnosti. Tokom novog milenijuma, posle prolazne fascinacije novim tehnologijama dolazi do ponovnog vraćanja skulpuralnosti, skulpturalnoj formi i njenog ukrštanja sa prostorom. Nastaju skulpture, objekti i instalacije oslonjene na domete koje je postigla skulptura devedesetih, ali obojene drugačijim kontekstom vremena. One nose u sebi nove ideje i novi duh koji se može naslutiti kroz koncepcijski vođene i postavljene forme rukovođene prvobitnom idejom umetnika, kroz procesualnost i dijalog sa prostorom. Lea Vidaković, iz arhive umetnice Dragoslav Krnajski, iz arhive umetnika Zahvalnost upućujemo:  Gradu Novom Sadu, Sekretarijatu za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama APV, Centru za likovnu i primenjenu umetnost Terra Kikinda, Muzeju savremene umetnosti Vojvodine, Muzeju savremene umetnosti Beograda, Ustanovi za izradu tapiserija Atelje 61, Fondaciji Mira Brtka,  Ivani Markez Filipović – kustoskinji Galerije savremene umetnosti Pančevo, Dejanu Kažiću, Verici Nemet – kustoskinji Muzeja Terra Kikinda, SULUV, Kulturnom centar Grada, Malom likovnom salonu.

Sonja Knežić – Low Sun u Galeriji na Štrafti

Rad Low Sun iz serije Druga mesta – transgresija prostora, nastale tokom master istraživanja, je istraživanje estetike ravničarskih pejzaža u unutrašnje, mentalne prostore. Kroz prelazak iz fizičkog u misaoni svet, umetnica istražuje dijalog između povezanosti sa sopstvenim pejzažima svesti i osećaja napuštenosti koji proizlazi iz udaljavanja od stvarnosti. Pored grafičkih listova, poseban akcenat stavljen je na istraživanje medija crteža kroz ispitivanje izdržljivosti i granica ugljena i papira. Rad pripada seriji pod nazivom ,,Druga mesta – transgresija prostora”, nastaloj tokom istraživanja na master studijama i bavi se prenošenjem estetike ravničarskih krajolika u mentalne prostore. Kroz transgresiju iz fizičkog u unutrašnji svet, istražuje se dihotomija povezanosti sa sopstvenim mentalnim pejzažima i istovremene diskonekcije od realnog, što rađa specifičan fenomen napuštenosti. Pored grafičkih listova koji čine deo serije, poseban akcenat stavljen je na istraživanje medija crteža kroz ispitivanje izdržljivosti, potencijala i limita bazičnih crtaćih materijala – ugljena i papira. Sonja Knežić je rođena 1993. godine u Novom Sadu. Osnovne studije grafike na Akademiji umetnosti u Novom Sadu upisuje 2019. godine u klasi profesora Aleksandra Botića. Master studije na istom odseku upisuje 2023. godine. Tokom studija boravila na programima razmene u Gdanjsku i Ljubljani. Učestvovala na više od 20 izložbi u zemlji i inostranstvu. 2023. godine dodeljena joj je nagrada Erste fondacije za najuspešnije studente umetnosti u Srbiji, kao i treća nagrada na Studentskom bijenalu grafike u Gdanjsku. Tokom 2024. godine za svoj umetnički rad dobija nagradu Mali princ.

Izložba austrijske umetnice Asunte Abdel Azim Mohamed „Sujeverja“ u galeriji BelArt

28. oktobar – 17. novembar 2025. Galerija BelArt, u saradnji sa Austrijskim kulturnim forumom i galerijama Hilger iz Beča i X-Vitamin iz Beograda, predstavila je izložbu Sujeverja umetnice Asunte Abdel Azim Mohamed. Otvaranje je bilo održano 28. oktobra u 19 časova u prostoru galerije, a postavka je publici bila dostupna do 17. novembra. Izložbu je otvarila Lioba Bamer, direktorka Austrijskog kulturnog forma u Beogradu. Asunta Abdel Azim Mohamed rođena je u Klagenfurtu (Koruška) 1993. godine. Prvo je studirala romanske jezike i književnost, a zatim grafički dizajn i grafiku, na Univerzitetu primenjenih umetnosti. Kako kaže, njen omiljeni medij je hemijska olovka, flomaster, pero i mastilo na papiru. Crteži Asunte Abdel Azim Mohamed istovremeno su satira njene generacije u Beču i studija o ljudskom stanju, bolna moralna komedija, sa smrću kao motivom. Oni su gusti incidentima i gusti aluzijama: na muziku, film, književnost i umetnost; do baroka i do simbolizma; medicinu, anatomiju, grafičke umetnosti i savremene popularne kulture. Beč je između istoka i zapada i tamo se susreću žanrovi, što dodatno utiče na njeno delo. Njena inteligencija o prirodi crteža i prividna lakoća sa kojom crta, rezultiraju radom koji deluje gotovo samosvesno: ovo je umetnost percepcije, čak i kada je reč o životima drugih ljudi, njihovim dvosmislenim i nerazjašnjenim pričama.

Decenija festivala Dunavski dijalozi: Izložba Između obala u Salonu Muzeja grada Beograda

Izložba Između obala: Dunavski dijalozi 2013–2024 otvorena je za posetioce u Salonu Muzeja grada Beograda do 8. septembra, 2025. godine. Foto: Marijana Janković Kustoskinja izložbe je istoričarka umetnosti Ksenija Marinković. Izložba Između obala okuplja 30 umetnika koji su tokom prethodne decenije oblikovali identitet Dunavskih dijaloga – međunarodne manifestacije savremene umetnosti u Novom Sadu, posvećene povezivanju zemalja dunavskog makroregiona: Nemačke, Austrije, Slovačke, Mađarske, Hrvatske, Srbije, Rumunije, Bugarske, Moldavije, Ukrajine, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Crne Gore.  U duhu otvorenosti i interkulturalnog dijaloga, festival je u prethodnim izdanjima povremeno ugostio i zemlje van regiona, kao što su Kina i Japan, čime je dodatno proširena mreža umetničkih razmena i perspektiva. “Između obala nije samo prostorna odrednica reka koje povezuju zemlje dunavskog sliva, već i liminalni prostor – mesto između poznatog i nepoznatog, svetovnog i duhovnog, umetnosti i svakodnevice. U mnogim mitologijama, reka simbolizuje prelaz: u starogrčkoj tradiciji, to je Stiks – voda koja razdvaja svet živih od sveta mrtvih, ali i povezuje ih kao mesto promene, inicijacije i unutrašnje transformacije”, objašnjava kustoskinja izložbe, Ksenija Marinković. U tom duhu, ova izložba otvarila je prostor sećanja i novog dijaloga, u trenutku kada se sećamo i odajemo poštu Savi Stepanovu (1951 – 2024), dugogodišnjem umetničkom direktoru čiji je rad oblikovao festivalsku misiju. Sećajući se njegovog poslednjeg tematskog impulsa, naslov Između obala postaje metafora životne i umetničke tranzicije – poziv da se, baš kao i reke koje nas spajaju, nastavi dijalog koji traje i kada fizičko prisustvo prestane. U okviru izložbe Između obala prikazani su odabrani radovi umetnika i umetnica: Ulrike Kesl (Nemačka), Klaudije Čejsling (Nemačka), Frica Ruprehtera (Austrija), Franca Ridla (Austrija), Eve Petrič (Slovenija/Austrija), Kriste Zomerer i Lorena Minjona (Austrija), Rudolfa Sikore (Slovačka), drMariaš (Mađarska), Roka Juhasa (Mađarska), Zlatana Vehabovića (Hrvatska), Vladimira Freliha i Dragana Matića (hrvatsko-srpskog umetničkog para), Ane Adam (Rumunija), Lee Rasovski (Rumunija), Iglike Hristove (Bugarska), Genadija Popeskua (Moldavija), Sema Durena (SAD), Milene Jovićević (Crna Gora), Tine Dobrajc (Slovenija), Nele Hasanbegović (Bosna i Hercegovina), Mladena Miljanovića (Bosna i Hercegovina), Gorana Despotovskog (Srbija), Nataše Teofilović (Srbija), Čedomira Vasića (Srbija), Andree Ivanović Jakšić (Srbija), Milorada Miće Stajčića (Srbija), Stevana Kojića (Srbija) i Mire Brtke (Srbija).